Prodali se danas skoro svi. Kazu: Crni su dani. Ne, nisu crni dani. Crni su ljudi. I njihove misli. Prodali se danas skoro svi. Prodaju se i dalje.Gube sebe. Okrecu jedni drugima ledja. Iskoristavaju. Gube ljudskost. Postaju zvjeri. Ma ne postaju ni zvjeri. Postaju gori od zvjeri. Gori. Jer zvjeri, zvjeri se bar drze zajedno. Znaju sta je odanost. Dok ljudi, ljudi ne. Oni kupuju lazne prijatelje po niskim cjenama. Doslo je vrijeme rasprodaje jer ljudi sve manje vrijede. Sve je vise onih koji ce dozvoliti da budu kupljeni , da izdaju. Sve je vise onih koji ce biti izdati. Sve je manje onih koji vjeruju. Koji vjeruju i prepoznaju prave vrijednosti. Koji znaju da cjene trenutak. Onaj koji se pamti.I da ga stvore. Sve je vise laznih vrijednosti. Sve je manje iskrenosti. Sve je vise lazi. Sve je vise prevara. Sve je manje osmjeha. Onog iskrenog. Sve je vise drskosti. Sve je manje postovanja. Postovanje. Sve je vise onih za koje je to samo rijec. Rijec koju izbacuju i brisu iz svog rijecnika, a koju su odavno izbacili i obrisali iz svog zivota. Sve je manje istine. Prodali se danas skoro svi. Ali jos uvjek postoje oni rijetki. Oni vrijedni. Oni koji nemaju cijenu. Koji ne mogu da se kupe. Neko ce reci da njih kupis osmjehom, iskrenoscu, povjerenjem, postovanjem. Ne, ne mozes ih time kupiti. Time ih samo mozes osvojiti. Jer prave i vrijedne osobe, posebne osobe, rijetke osobe se ne kupuju, one se osvajaju. One se vole. Vole jako. Bas jako. One se cuvaju. Brane. Razumiju. Kazu: Crni su dani. Ne, nisu crni dani. A ja podignem glavu i vidim plavo nebo iznad sebe. Savrseno je. A ja okrenem glavu i vidim jedne zelene oci. Tu si. I shvatim koliko puno imam. I koliko sam srecna jer tebe imam. A to. To nema cijenu. Nije na prodaju. I nikada nece biti. I jos znam da mi nismo na prodaju. I da nikada necemo biti. Znam da smo od onih rijetkih. Od onih koji vole. Vole jako. Bas jako. * Duda *