Facebook statusi - Tag: greške - Stranica 2
Ne,ne volim te više.Nije mi stalo do tebe,i ne zadrhtim kada te gubim se više od tvog pogleda,i sasvim mi je svejedno,gdje si,skim si i šta radiš.Mislio si da poslije tebe necu moći da se oporavim,da ću da plačem danima,i proklinjem sebe.Eh pa mili moj,ne može to tako.Nisi vise jedini za mene,i ne značiš mi.Mnogo stvari se promjenilo.Ja sam se promjenila,prestala sam da te gledam zaljubljenim očima,više nisii savršen,kakvim sam te smatrala,shvatila sam da si ustvari isti i kao svi drugi momci.Svima vama je bitnije da ispadnete face pred rajom,umjesto da curu učinite sretnom,svi vi će te poslušat društvo i raskinut sa curom,samo zato što se njima ne sviđja,stid vas je da poljubite curuu pred društvom,samo zato što ona taj dan nije baš sredjena.Čim djevojka prizna momku da joj se svidja,ufura se,i zaboravi da je do prije neki dan on nju proganjao.On tada postaje „faca“.Od tada počneš da mjenjaš cure,i svakoj drugoj pričaš iste priče.Jadno.I mili moj,sada kada te više ne volim,shvati da si me zauvijek izgubio,stavila sam tačku na nas dvoje.Pokušaću da se pravim da i ne postoojiš,i da mi se nisi dogoodio nikada,Ali molim te,samo to,nemoj kasnije kada shvatiš šta si imao,da mi se obračaš.
Sve se na kraju vrati. Da je zaista gadno kada život pocne sve vračati,pokazaće vam priča O djevojci koja je zavoljela tek kada je prestala bit voljena. Ona je imala 14,a on 15 godina.Išli su zajedno u osnovnu školu,bio je 8 razred,a ona 7.Upoznali su se tako čudno,na nekom školskom turniru. Odmah,u tom trenutku,pri prvom pogledu u nju ,osjetio je neštaa čudno,kao da se odmah zaljubio. Kako je vrijeeme prolazilo,dečko je sve više razmišljao o djevojci koju je upoznao. Jednog dana se odlučio,i rekao“prići ću jooj i vidjeti kako situacija stoji.“ Zaista je to i učinio. Marini je sve to bilo smjesno,nije ga nimalo doživljavala kao momka koji bi jooj nešta značio u životu. Kako je vrijeme prolazilo,Bojan se sve više zaljubljivao u Marinu. Radio je mnoge stvari kako bi jooj udovoljio,a ona se tako vješto poigravala sa njiim i njegovim osjećanjima..Zaludila ga je.Malo po malo počeo je da osjeca jos nešta jače prema njoj.Blago rečeno zavolio je.Njegovi prijatelji ga nisu shvatali,nisu mogli vjerovati da može voljet curu koja ga izigrava,svi su to primječivali osim njega.Znao se više puta sa svima posvađat radi nje. Dugo vreeemena je bio njena „lutka“.Bio je tu kada jooj je trebala utjeha,kada je trebalo ohrabriit,davat korisne savjete.Ona je u njemu vidjela samo prijatelja,značio jooj je,ali ne na način kaakav je on želio.Često mu je pričala o momcima koji se njoj svidjaju,sa kojim bi se rado smuvala,a on,jadan,i u tim trenucima je bio tu za nju.Mnogo puta mu je davala lažnu nadu,da bi moglo biti nešta između njih dvoje,aa onda samo odjednom kaže da neće da pokvari prijateljstvo,povrijedi ga,a onda moli za oprost,Uvijek jooj je opraštao,ali svaki put sa nadom da će biti bolje.Da ce ona jednog dana biti samo njegova.Razmišljao je stalno o njooj,zvao je najdraža,zbilja mu je to i bila.Nije se sramio u lice jooj reći da je voli.Oči bi mu zasjale svaki put kad neko spomene njeno ime,a kada je ugleda,srce mu je kucalo tako jako. Bio je januar,hladan i siiv.Dogovorili su se da izađu . On je mislio da će napokon biti sa curom koju voli.Dugo su pricali,a onda,ona mu reče.“Ja u tebi vidim samo prijatelja,ne želim ništa sa tobom,neću vezu,i zaa mene su svi muskarci isti,povrijedićeš me.Rekla je to ,i ako je znala da nije tako.Da je zadnje što bih on uradio je povrijedio.Dugo je praznjičavim pogledom buljio u nju,a zatim rekao.“Dobro,ovo je zadnji put da sam se borio za tebe,zaista je dosta.“i samo otišao. Pokušavala je ispravit grešku,shvatila je da je ispala bezobrazna,ali kasno.On je polako prestao voljeti.Mjeseci su prolazili kao godine,bilo jooj je teško,shvatila je da jooj fali,da ga voli,i da joj nedostaju oni dugi razgovori sa njim,da jooj neko svaku noć pošalje poruku za laku noć ,i da jooj stalno govori „volim te“ Od prijatelja je saznala da je u vezi,loše se osjećala.Nije mogla da povjeruje u sve to. Došlo je proljeće. Još uvijeek nisu razgovarali. Ona je odlucilaa da pokuša da ispravi stvar,čim ga je vidjela,prišla mu je i rekla da jooj fali da ga voli i da joj je teško bez njega.Samo se osmjehnuo. Poslije par dana,stupili su u vezu,bila je presretna,a bio je i on ,barem je tako govorio.Stalno su se čuli,izlazili,i sve je bilo savršeno.Govorio je da je još uvijek voli.Mislila je da je opet sve kao prije. A onda jednog dana,kada su izašli,on je bio drugačiji prema njoj,hladan,nikaakav. Odmah je primjetila da nešta nije uredu.Pokušala je da poragovara sa njim,ali teško.A onda on izusti riječi,riječi koje su nju skrhale. „Izvini,ali mislim da je bolje da prekinemo,nisam vise siguran dal te volim,promjenile su se neke stvari“ Nije mogla da vjeruje,suze su jooj krenule niz lice,otrčala je odmah kući. Čim je došla,zatvorila se u svoju sobu,i počela naglo da plače.Plaakaala je i plakala. Dugo jooj je trebalo da se oporavi,prolazili su dani,i mjeseci. I evo,sada,august,tek ga je preboljela,ne voli ga više.Sve je sada samo prošlost.Sjećanja na njega će jooj ostat još dugo.Ona će sada pokušati naći svoju sreću,sa nekom drugom osobom,znajući da će u svakom tražiti nešta Bojanovo. To je to od mene,dragi moji,nek vam priča ovo dvoje ljudi bude pouka,nadam se da ste užvali.:D
Stranica: