Best statuses Najbolji statusi Najboljši statusi Najbolji statusi Najbolji statusi Најбољи статуси

Najbolji Facebook statusi - Stranica 37

Sve se na kraju vrati. Da je zaista gadno kada život pocne sve vračati,pokazaće vam priča O djevojci koja je zavoljela tek kada je prestala bit voljena. Ona je  imala 14,a on 15 godina.Išli su zajedno u osnovnu školu,bio je 8 razred,a  ona 7.Upoznali su se tako čudno,na nekom školskom turniru. Odmah,u tom trenutku,pri prvom pogledu u nju ,osjetio je neštaa čudno,kao da se odmah zaljubio. Kako je vrijeeme prolazilo,dečko je sve više razmišljao o djevojci koju je upoznao. Jednog dana se odlučio,i rekao“prići ću jooj i vidjeti kako situacija stoji.“ Zaista je to i učinio. Marini je sve to bilo smjesno,nije ga nimalo doživljavala kao momka koji bi jooj nešta značio u životu. Kako je vrijeme prolazilo,Bojan se sve više zaljubljivao u Marinu. Radio je mnoge stvari kako bi jooj udovoljio,a ona se tako vješto poigravala sa njiim i njegovim osjećanjima..Zaludila ga je.Malo po malo počeo je da osjeca jos nešta jače prema njoj.Blago rečeno zavolio je.Njegovi prijatelji ga nisu shvatali,nisu mogli  vjerovati da može voljet curu koja ga izigrava,svi su to primječivali osim njega.Znao se više puta sa svima posvađat radi nje. Dugo vreeemena je bio njena  „lutka“.Bio je tu kada jooj je trebala utjeha,kada je trebalo ohrabriit,davat korisne savjete.Ona je u njemu vidjela samo prijatelja,značio jooj je,ali ne na  način kaakav je on želio.Često mu je pričala o momcima koji se njoj svidjaju,sa kojim bi se rado smuvala,a on,jadan,i u tim trenucima je bio tu za nju.Mnogo puta mu je davala lažnu nadu,da  bi moglo biti nešta između njih dvoje,aa onda samo odjednom kaže da neće da pokvari prijateljstvo,povrijedi ga,a onda moli za oprost,Uvijek jooj je opraštao,ali svaki put sa nadom  da će biti bolje.Da ce ona jednog dana biti samo njegova.Razmišljao je stalno o njooj,zvao je najdraža,zbilja mu  je  to i bila.Nije se sramio u lice jooj reći da je voli.Oči bi mu zasjale svaki put kad neko spomene njeno ime,a kada je ugleda,srce mu je kucalo tako jako. Bio je januar,hladan i siiv.Dogovorili su se da izađu . On je mislio da će napokon biti sa curom koju voli.Dugo su pricali,a onda,ona mu reče.“Ja u tebi vidim samo prijatelja,ne želim ništa sa tobom,neću vezu,i zaa mene su svi muskarci isti,povrijedićeš me.Rekla je to ,i ako je znala da nije tako.Da  je zadnje što bih on uradio je povrijedio.Dugo je praznjičavim pogledom buljio u nju,a zatim rekao.“Dobro,ovo je zadnji put da sam se borio za tebe,zaista  je dosta.“i samo otišao. Pokušavala je ispravit grešku,shvatila je da je ispala bezobrazna,ali kasno.On je polako prestao voljeti.Mjeseci su prolazili kao godine,bilo jooj je teško,shvatila je  da jooj fali,da ga voli,i da joj nedostaju oni dugi razgovori sa njim,da jooj neko svaku noć pošalje poruku za laku noć ,i da jooj stalno govori „volim te“ Od prijatelja je saznala da je u vezi,loše se osjećala.Nije mogla da povjeruje u sve to. Došlo je proljeće. Još uvijeek nisu razgovarali. Ona je odlucilaa da pokuša da ispravi stvar,čim ga je vidjela,prišla mu je i rekla da jooj fali da ga voli i da joj je teško bez njega.Samo se osmjehnuo. Poslije par dana,stupili su u vezu,bila je presretna,a bio je i on ,barem je tako govorio.Stalno su se čuli,izlazili,i sve je bilo savršeno.Govorio je da je još uvijek voli.Mislila je da je opet sve kao prije. A onda jednog dana,kada su izašli,on je bio drugačiji prema njoj,hladan,nikaakav. Odmah je primjetila da nešta nije uredu.Pokušala je da poragovara sa njim,ali teško.A onda on izusti riječi,riječi koje su nju skrhale. „Izvini,ali mislim da je bolje da prekinemo,nisam vise siguran dal te volim,promjenile su se neke stvari“ Nije mogla da vjeruje,suze su jooj krenule niz lice,otrčala je odmah kući. Čim je došla,zatvorila se u svoju sobu,i počela naglo da plače.Plaakaala je i plakala. Dugo jooj je trebalo da se oporavi,prolazili su dani,i mjeseci. I evo,sada,august,tek ga je preboljela,ne voli ga više.Sve je sada samo prošlost.Sjećanja na njega će jooj ostat još dugo.Ona će sada pokušati naći svoju sreću,sa nekom drugom osobom,znajući da će u svakom tražiti nešta Bojanovo. To je to od mene,dragi moji,nek vam priča ovo dvoje ljudi bude  pouka,nadam se da ste užvali.:DSve se na kraju vrati. Da je zaista gadno kada život pocne sve vračati,pokazaće vam priča O djevojci koja je zavoljela tek kada je prestala bit voljena. Ona je imala 14,a on 15 godina.Išli su zajedno u osnovnu školu,bio je 8 razred,a ona 7.Upoznali su se tako čudno,na nekom školskom turniru. Odmah,u tom trenutku,pri prvom pogledu u nju ,osjetio je neštaa čudno,kao da se odmah zaljubio. Kako je vrijeeme prolazilo,dečko je sve više razmišljao o djevojci koju je upoznao. Jednog dana se odlučio,i rekao“prići ću jooj i vidjeti kako situacija stoji.“ Zaista je to i učinio. Marini je sve to bilo smjesno,nije ga nimalo doživljavala kao momka koji bi jooj nešta značio u životu. Kako je vrijeme prolazilo,Bojan se sve više zaljubljivao u Marinu. Radio je mnoge stvari kako bi jooj udovoljio,a ona se tako vješto poigravala sa njiim i njegovim osjećanjima..Zaludila ga je.Malo po malo počeo je da osjeca jos nešta jače prema njoj.Blago rečeno zavolio je.Njegovi prijatelji ga nisu shvatali,nisu mogli vjerovati da može voljet curu koja ga izigrava,svi su to primječivali osim njega.Znao se više puta sa svima posvađat radi nje. Dugo vreeemena je bio njena „lutka“.Bio je tu kada jooj je trebala utjeha,kada je trebalo ohrabriit,davat korisne savjete.Ona je u njemu vidjela samo prijatelja,značio jooj je,ali ne na način kaakav je on želio.Često mu je pričala o momcima koji se njoj svidjaju,sa kojim bi se rado smuvala,a on,jadan,i u tim trenucima je bio tu za nju.Mnogo puta mu je davala lažnu nadu,da bi moglo biti nešta između njih dvoje,aa onda samo odjednom kaže da neće da pokvari prijateljstvo,povrijedi ga,a onda moli za oprost,Uvijek jooj je opraštao,ali svaki put sa nadom da će biti bolje.Da ce ona jednog dana biti samo njegova.Razmišljao je stalno o njooj,zvao je najdraža,zbilja mu je to i bila.Nije se sramio u lice jooj reći da je voli.Oči bi mu zasjale svaki put kad neko spomene njeno ime,a kada je ugleda,srce mu je kucalo tako jako. Bio je januar,hladan i siiv.Dogovorili su se da izađu . On je mislio da će napokon biti sa curom koju voli.Dugo su pricali,a onda,ona mu reče.“Ja u tebi vidim samo prijatelja,ne želim ništa sa tobom,neću vezu,i zaa mene su svi muskarci isti,povrijedićeš me.Rekla je to ,i ako je znala da nije tako.Da je zadnje što bih on uradio je povrijedio.Dugo je praznjičavim pogledom buljio u nju,a zatim rekao.“Dobro,ovo je zadnji put da sam se borio za tebe,zaista je dosta.“i samo otišao. Pokušavala je ispravit grešku,shvatila je da je ispala bezobrazna,ali kasno.On je polako prestao voljeti.Mjeseci su prolazili kao godine,bilo jooj je teško,shvatila je da jooj fali,da ga voli,i da joj nedostaju oni dugi razgovori sa njim,da jooj neko svaku noć pošalje poruku za laku noć ,i da jooj stalno govori „volim te“ Od prijatelja je saznala da je u vezi,loše se osjećala.Nije mogla da povjeruje u sve to. Došlo je proljeće. Još uvijeek nisu razgovarali. Ona je odlucilaa da pokuša da ispravi stvar,čim ga je vidjela,prišla mu je i rekla da jooj fali da ga voli i da joj je teško bez njega.Samo se osmjehnuo. Poslije par dana,stupili su u vezu,bila je presretna,a bio je i on ,barem je tako govorio.Stalno su se čuli,izlazili,i sve je bilo savršeno.Govorio je da je još uvijek voli.Mislila je da je opet sve kao prije. A onda jednog dana,kada su izašli,on je bio drugačiji prema njoj,hladan,nikaakav. Odmah je primjetila da nešta nije uredu.Pokušala je da poragovara sa njim,ali teško.A onda on izusti riječi,riječi koje su nju skrhale. „Izvini,ali mislim da je bolje da prekinemo,nisam vise siguran dal te volim,promjenile su se neke stvari“ Nije mogla da vjeruje,suze su jooj krenule niz lice,otrčala je odmah kući. Čim je došla,zatvorila se u svoju sobu,i počela naglo da plače.Plaakaala je i plakala. Dugo jooj je trebalo da se oporavi,prolazili su dani,i mjeseci. I evo,sada,august,tek ga je preboljela,ne voli ga više.Sve je sada samo prošlost.Sjećanja na njega će jooj ostat još dugo.Ona će sada pokušati naći svoju sreću,sa nekom drugom osobom,znajući da će u svakom tražiti nešta Bojanovo. To je to od mene,dragi moji,nek vam priča ovo dvoje ljudi bude pouka,nadam se da ste užvali.:D
Prodali se danas skoro svi. Kazu: Crni su dani. Ne, nisu crni dani. Crni su ljudi. I njihove misli. Prodali se danas skoro svi. Prodaju se i dalje.Gube sebe. Okrecu jedni drugima ledja. Iskoristavaju. Gube ljudskost. Postaju zvjeri. Ma ne postaju ni zvjeri. Postaju gori od zvjeri. Gori. Jer zvjeri, zvjeri se bar drze zajedno. Znaju sta je odanost. Dok ljudi, ljudi ne. Oni kupuju lazne prijatelje po niskim cjenama. Doslo je vrijeme rasprodaje jer ljudi sve manje vrijede. Sve je vise onih koji ce dozvoliti da budu kupljeni , da izdaju. Sve je vise onih koji ce biti izdati. Sve je manje onih koji vjeruju. Koji vjeruju i prepoznaju prave vrijednosti. Koji znaju da cjene trenutak. Onaj koji se pamti.I da ga stvore. Sve je vise laznih vrijednosti. Sve je manje iskrenosti. Sve je vise lazi. Sve je vise prevara. Sve je manje osmjeha. Onog iskrenog. Sve je vise drskosti. Sve je manje postovanja. Postovanje. Sve je vise onih za koje je to samo rijec. Rijec koju izbacuju i brisu iz svog rijecnika, a koju su odavno izbacili i obrisali iz svog zivota. Sve je manje istine. Prodali se danas skoro svi. Ali jos uvjek postoje oni rijetki. Oni vrijedni. Oni koji nemaju cijenu. Koji ne mogu da se kupe. Neko ce reci da njih kupis osmjehom, iskrenoscu, povjerenjem, postovanjem. Ne, ne mozes ih time kupiti. Time ih samo mozes osvojiti. Jer prave i vrijedne osobe, posebne osobe, rijetke osobe se ne kupuju, one se osvajaju. One se vole. Vole jako. Bas jako. One se cuvaju. Brane. Razumiju.  Kazu: Crni su dani. Ne, nisu crni dani. A ja podignem glavu i vidim plavo nebo iznad sebe. Savrseno je. A ja okrenem glavu i vidim jedne zelene oci. Tu si. I shvatim koliko puno imam. I koliko sam srecna jer tebe imam. A to. To nema cijenu. Nije na prodaju. I nikada nece biti. I jos znam da mi nismo na prodaju. I da nikada necemo biti. Znam da smo od onih rijetkih. Od onih koji vole. Vole jako. Bas jako. * Duda *Prodali se danas skoro svi. Kazu: Crni su dani. Ne, nisu crni dani. Crni su ljudi. I njihove misli. Prodali se danas skoro svi. Prodaju se i dalje.Gube sebe. Okrecu jedni drugima ledja. Iskoristavaju. Gube ljudskost. Postaju zvjeri. Ma ne postaju ni zvjeri. Postaju gori od zvjeri. Gori. Jer zvjeri, zvjeri se bar drze zajedno. Znaju sta je odanost. Dok ljudi, ljudi ne. Oni kupuju lazne prijatelje po niskim cjenama. Doslo je vrijeme rasprodaje jer ljudi sve manje vrijede. Sve je vise onih koji ce dozvoliti da budu kupljeni , da izdaju. Sve je vise onih koji ce biti izdati. Sve je manje onih koji vjeruju. Koji vjeruju i prepoznaju prave vrijednosti. Koji znaju da cjene trenutak. Onaj koji se pamti.I da ga stvore. Sve je vise laznih vrijednosti. Sve je manje iskrenosti. Sve je vise lazi. Sve je vise prevara. Sve je manje osmjeha. Onog iskrenog. Sve je vise drskosti. Sve je manje postovanja. Postovanje. Sve je vise onih za koje je to samo rijec. Rijec koju izbacuju i brisu iz svog rijecnika, a koju su odavno izbacili i obrisali iz svog zivota. Sve je manje istine. Prodali se danas skoro svi. Ali jos uvjek postoje oni rijetki. Oni vrijedni. Oni koji nemaju cijenu. Koji ne mogu da se kupe. Neko ce reci da njih kupis osmjehom, iskrenoscu, povjerenjem, postovanjem. Ne, ne mozes ih time kupiti. Time ih samo mozes osvojiti. Jer prave i vrijedne osobe, posebne osobe, rijetke osobe se ne kupuju, one se osvajaju. One se vole. Vole jako. Bas jako. One se cuvaju. Brane. Razumiju. Kazu: Crni su dani. Ne, nisu crni dani. A ja podignem glavu i vidim plavo nebo iznad sebe. Savrseno je. A ja okrenem glavu i vidim jedne zelene oci. Tu si. I shvatim koliko puno imam. I koliko sam srecna jer tebe imam. A to. To nema cijenu. Nije na prodaju. I nikada nece biti. I jos znam da mi nismo na prodaju. I da nikada necemo biti. Znam da smo od onih rijetkih. Od onih koji vole. Vole jako. Bas jako. * Duda *
Stranica: